-Piše: Jovo Pejović

Nijedna vlast u istoriji Crne Gore se nije tako obogatila pljačkajući sopstveni narod kao što je to učinila aktuelna.Od strane dojučerašnjih prijatelja i saradnika režima iznijet je sijaset primjera o njihovom lopovluku. Ako je samo dio toga istina, ne znam kako Crna Gora još diše. Zato sve češće pobune građana nijesu samo političke prirode, kako se to često tumači, već je prije svega u pitanju nezadovoljstvo, očajanje, gnjev i potreba da se konačno nešto mijenja kako bismo živjeli u drugačijoj državi, državi stvarnosti, a ne privida... Nepodnošljivo je živjeti u laži. Kada jednoga dana neko bude izračunao kolika je vrijednost ukradenog, bojim se da će se svima zavrtjeti u glavi i da ćemo tek tada shvatiti kako smo kao ovce srljali za vođama nedostojnim Crne Gore. U svojoj nemoći da se odbrane od dokaza kojima su bombardovani poslednih nedjelja vlastodršci prelaze na kritiku ličnosti koje ih optužuju, pokušavajući po svaku cijenu da im pripišu neprijateljske pobude, saradnju sa domaćim i stranim neprijateljima i da tako pažnju građanja odvuku s glavnog na sporedni kolosjek. Neodgovorne ličnosti zadužene za njihovu odbranu sklone su da u svom izražavanju koriste eufemizme. Tako, umjesto pojma krađa, koriste eufemizam pozajmica ili umjesto da kažu kako su pronevjerili, oni kažu kako su zaradili prvi milion. Najnovije afere proizvode i osjećaj krivice kod nevinih građana zbog nečega što nije njihova krivica, jer je osjećaj pripadnosti Crnoj Gori ugrađen u njihovo biće, pa ne mogu trpjeti sramotu koju je režim učinio. Zato sve više građana ide po svijetu trbuhom za kruhom. Sve veći broj građana bježi iz rođene zemlje od domaćih okupatora u zemlje naših bivših okupatora znajući da će tamo biti sigurniji nego ovdje. Mnogo je građana koji se pitaju zašto nakon najnovijih afera „Koverta“ i „Atlas“, čiji su direktni akteri čelnici izvršne vlasti, ćuti međunarodna zajednica misleći prvenstveno na SAD i zemlje EU?! Odgovor je više nego logičan. Crna Gora je čedo tog dijela međunarodne zajednice, ona je projektovana kao njihov protektorat, a ne kao nezavisna država. Međunarodna zajednica dobro zna da su sve važne odluke od značaja za Crnu Goru kupljene parama ili podrškom te međunarodne zajednice i domaćih tajkuna kojima je omogućeno da krčme Crnu Goru. Neke odluke su donošene mimo Ustava, umjesto na referendumu- u Skupštini Crne Gore takođe klasičnom trgovinom. U strahu da u tako stvorenoj tvorevini SAD i EU mogu izgubiti uticaj spremni su zatvarati oči na afere koje bi u njihovim državama davno bile okončane ostavkama i vođenjem krivičnih postupaka. Politika dvostrukih aršina SAD i EU više je nego očigledna, jer tamo gdje nemaju uticaj na režime oni direktno utiču na njihov pad, baš kao što zatvoraju oči na očigledne zloupotrebe crnogorske vlasti koju su oni instalirali. To je jedini razlog što se ovaj režim održava na vlasti trideset godina. Tako istinska opozicija u Crnog Gori protiv sebe nema samo aktuelnu vlast već i onaj dio međunarodne zajednice kojoj ova i ovakva vlast treba. Da bi zbog strateški važnog položaja koji Crna Gora ima na Balkanu mogli mešetariti njenom teritorijom i graditi strategiju za smanjenje uticaja onih država koje su se iskazale kao dobri prijatelji Crne Gore, oni su spremni da i dalje zatvaraju oči pred očiglednim. Oni takođe dobro znaju da ih građani Crne Gore u velikoj većini ne doživljavaju kao svoje prijatelje, niti kao Crne Gore. No, bilo kako bilo, svima je jasno da nakon najnovijeg skandala puče bruka od koje se Crna Gora nikada neće moći oprati.

---